Bolovi odrastanja

Zivjeti cisto

Bolovi odrastanja

Category : Živjeti čisto

Prije ili kasnije, pokaže nam se prilika ili se sretnemo sa problemom o kojima na sastancima nismo čuli ništa. Ponekad, događaji kao što su prekid veze, gubitak posla, ili promjene u obitelji pokreću poplavu osjećaja koja ne prestaje. Zbog žalosti, neprilika, ili izdaje, možemo se osjetiti užasno usamljeno. U nekim fazama doživljavamo fizičke promjene koje sa sobom nose i emotivne teškoće, kao što su depresija, anksioznost ili duboki strah.

Ponekad se nađemo u krizi i onda kada su nam životne okolnosti naizgled sasvim u redu. Čak i uzbuđenje u vezi življenja vlastitih snova – nova karijera, selidba, stvaranje obitelji – može u nama proizvesti osjećaj nepripadanja. Jedamput taj loš osjećaj pokrenu vanjski utjecaji, a drugi nas put takvi osjećaji preplave a da ni sami ne znamo zašto. Možda se osjećamo kao u škripcu, mada se zapravo ništa nije dogodilo. Jednom kada preživimo takve osjećaje, i to čisti, mi znamo da oni ne traju zauvijek. To međutim ne znači da smo, kada smo se tako osjećali, vidjeli izlaz. Kada kroz to prođemo, iskusniji smo za dublje razumijevanje i vjeru u svoj oporavak. Uz teški rad i milost, i kada se vraćamo svom programu, mi postajemo slobodni.

U nekom trenutku oporavka, svi doživljavamo emocionalnu krizu. Počinjemo se pitati hoće li oporavak potrajati, ili smo uzeli kratak predah i samo se čeka da se vratimo starom ludilu. Član je s nama podijelio: “Moj život se izvana činio stabilnim, ali iznutra sam bio u kaosu. Bio sam čist, ali jadan, naprasit i pun straha.” Ponekad se u takvom mraku nađemo čak i mnogo, mnogo godina čisti. Mi tretiramo svoju ovisnost, ali neki od problema koji se nalaze ispod površine ostaju netaknuti. Dugo potiskivani osjećaji provaljuju na površinu, a mi možda imamo, ali možda i nemamo alate da se s njima nosimo. “Kako sam otkrivao stvari o sebi, moje emocije su nekontrolirano provalile”, kazao je netko. Ne postoji gorak kraj u oporavku, ali ponekad nam se čini da upravo to proživljavamo. Oporavak nam daje novu šansu za život. Ponekad tu priliku trebamo prihvatiti i više puta.

Porazi koje doživljavamo u oporavku mogu biti zastrašujući. Ponekad prolazimo kroz teške periode; kada patimo, možda nam je teško potražiti pomoć, a lakše vidjeti razlike. Ali proces se nastavlja čak i u mraku. Kada u NA kažemo: “Nemoj odustati pet minuta prije nego se dogodi čudo”, mi ne mislimo samo na ono prvo čudo. Život je pun situacija u kojima smo suočeni sa teškom odlukom koja će značiti ili rast ili odlazak. Mnogi su otišli ne onda kada su stvari bile užasne, nego kada je trebalo proći još samo jednu krizu. Ponekad se izgubimo trenutak prije nego što se dogodi čudo, pa i više puta.

Vjera koja nas vodi u izgradnji uspješnog života ne mora biti dovoljna da bi nas održala iz dana u dan. Neophodna nam je nova vrsta predaje ukoliko želimo ostati čisti i nastaviti rasti. Duhovni rast nas može zbuniti, uplašiti, ili se možemo osjetiti vrlo usamljenima. Neki odustaju od ovog procesa u tom odsutnom trenutku kada više nikoga ne možemo okriviti niti promijeniti osim samih sebe. Sebičnost i egocentričnost teško umiru. Ali sve to možemo proći uz pomoć onih koji su prošli kroz taj prolaz. Na drugoj strani nas čekaju divni darovi. Ono što smo čuli kada smo tek došli, još uvijek važi: Nastavi dolaziti, bez obzira na sve! Mnoga od iskušenja s kojima se suočavamo imaju konkretne pokazatelje, ali su po prirodi stvari duhovna. Teško je točno reći kada smo u duhovnoj krizi: Ona je uglavnom zamaskirana kao kriza u vezi, financijama, karijeri ili obitelji.

Kada smo u kriznom periodu, možemo na sve načine pokušati pobjeći ili se izgovarati prije nego pribjegnemo koracima. Možda smo netolerantni, ljuti, osvetoljubivi, ogorčeni, zauzimamo obrambeni stav, testiramo strpljenje i toleranciju ljudi oko sebe. Jedini izlaz je proći kroz to. Moramo zavrnuti rukave i primiti se posla. Ta previranja nas često gurnu u slijedeću fazu oporavka. Takvo iskustvo može nas samo učiniti jačima i zdravijima, ukoliko smo voljni raditi ono što je potrebno.

U ranom oporavku su nam rekli da ćemo, ako nastavimo dolaziti na sastanke, prije ili kasnije čuti svoju priču. Bilo bi pogrešno misliti da je priča o drogiranju jedina koju trebamo čuti. Naša priča o oporavku nije ništa manje dramatična, i mi se znamo naći u situacijama kada isto tako kao i na početku trebamo sastanak na kome ćemo čuti priče o onome što nas muči sada. Čujemo ih onda kada se naučimo slušati srcem, a ne samo glavom. Ponekad ih trebamo potražiti na drugim sastancima, raspitati se uokolo, i dijeliti svoje iskustvo o onome što nam se događa. Pronalazimo ljude koji su prošli kroz ono što sami prolazimo, i to su prošli čisti. Trebamo druge ljude da nam pomognu izaći iz krize, i, kada to radimo, mi trebamo pomoći i drugima.

Nada postoji. Kada slušamo druge dok govore o svojoj boli i kako se s njome nose, dobivamo šire vidike. Vidimo kako rade novi alati, i možemo naučiti koristiti iskustvo drugih kako bi napredovali u svom životu. Kada promijenimo svoj stav i perspektivu, možemo pronaći novo suosjećanje i zahvalnost. Empatija je možda najvažnija od svih lekcija. Međutim, empatija nije plan liječenja; ona je način života. Kada se uspijemo povezati s drugima i vidjeti njihov razvoj, počinjemo vjerovati i u mogućnost svog vlastitog oporavka. Slušanje dijeljenja drugih ljudi bez osuđivanja, početak je slušanja vlastitog srca bez osude ili kažnjavanja. Kada suosjećamo sa samima sobom, dopuštamo si da postojimo u svijetu, i to nas čini puno korisnijima za taj isti svijet.

Naša sposobnost da osjećamo radost i zahvalnost možda je direktna posljedica patnje koju smo izdržali. Čuvanje čistoće nije garancija da se ništa loše neće dogoditi, ali principi sadržani u koracima nas uče kako da živimo u stvarnom svijetu i daju nam hrabrost, snagu i mudrost da ostanemo čisti štogod bilo. U stanju smo živjeti život pun radosti i smisla bez obzira na sve ono što smo prošli. Vjera je ono što nas održava u našim nastojanjima čak i u trenucima kada za to ne vidimo razlog.

Jedna od dobrobiti davanja je otkriće da naša najbolnija iskustva mogu pomoći nekome drugom. Kada kažemo: “Prošao sam to, i ostao sam čist,” sa zahvalnošću shvaćamo da smo prevazišli nešto za što smo se bojali da nećemo moći. Veliko je zadovoljstvo ne samo biti u mogućnosti osvrnuti se unazad, već i iskoristiti to iskustvo i pomoći nekome u svojoj blizini.

Prolazak kroz teške periode jača našu vjeru. Kada se uhvatimo pitanja koja nemaju lakih odgovora, mi doživljavamo najveći rast. Jedan je član napomenuo: “Ima duhovnih turista i duhovnih istraživača; Prvi igraju na vrlo sigurno, a drugi će nastupiti direktno i iskušati Boga. U svoj odnos s njim možemo biti sve sigurniji kako ga nastavljamo.” Kako u oporavku sazrijevamo, učimo se puno lakše nositi sa teškim pitanjima, umjesto da se samo osjećamo u redu jer mislimo da smo ih riješili. Kada imamo sve odgovore, teško nas je nečemu naučiti. Često, kada kažemo da tražimo rješenja, mi u stvari tražimo kontrolu. Uvijek iznova tražimo nekakve odgovore, a u stvari ih i nema toliko mnogo, niti toliko odgovora trebamo. Koraci uvećavaju našu sposobnost da budemo iskreni sami sa sobom i sa drugima. Već na početku tog procesa, dobivamo sposobnost da priznamo odgovornost za svoje postupke i motive. Prepoznavanje stvari koje nas tjeraju da se ponašamo onako kako se ponašamo, pomaže nam da se oslobodimo svega onoga gdje se naša bolest pokazuje. To nam također daje sposobnost da jasnije vidimo i druge stvari. Više se ne samo udaljujemo od onoga čega se bojimo, već dostižemo i ono što želimo.

Svaki put kada nešto pustimo, doživljavamo određeni žal, a potom nam se otvaraju mogućnosti. Svaki put kada prođemo taj proces, u sebi pronalazimo novi stupanj slobode. No mogu proći godine prije no što prepustimo dovoljno kako bi osjetili tu slobodu. Mi se grčevito držimo i ne puštamo, brkajući pokušaje kontrole svih čimbenika u životu sa budnošću u oporavku. Puštanje i prepuštanje poprimaju razne oblike u različitim periodima našeg oporavka.

Pomirenje s gubitkom jedan je od načina na koje učimo prihvaćati. Kada nešto ili nekoga izgubimo i otkrijemo da se i tako možemo osjećati cjeloviti sa sobom, nešto se mijenja. Osjećaj da se konstantno moramo boriti za svoj opstanak počinje nas napuštati. Možemo dozvoliti da netko drugi bude u pravu, ili nešto pustiti da prođe, a da ne izgubimo svoj identitet ili dostojanstvo. Možemo vidjeti koji je naš udio u problemu, a da se ne uvjeravamo kako je sve nečija tuđa greška. Gubitak oko kojega se trenutno borimo da ga prihvatimo često nam pomaže da se izborimo sa nekim ranijim gubitkom koji nas proganja. Prihvaćanje se ne događa u potpunosti i odjednom. Kao i mnoge druge lekcije u oporavku, uvijek postoji manje bolan način da se ono nauči, ali ni to ne znači da smo nešto naučili jednom zauvijek.

Što više učimo o sebi, to smo sposobniji graditi svoju osobnu viziju nade. Istovremeno smo svjesni da je naša vizija za nas same samo odbljesak volje naše Više sile za nas. Kada slijedimo svoje snove, mi se znamo naći na mjestima koja nikad nismo ni zamišljali. Sve je moguće, ali to znači da moramo preuzimati rizik i ponekad doživjeti poraz. Čak i kada padnemo ravno na stražnjicu, možemo se podići i nastaviti dalje. To je isto tako dio našeg putovanja. Sve se manje i manje bojimo istine. Ali do cilja ne stižemo stojeći na mjestu i čekajući da nam se oporavak dogodi sam od sebe. Mi učimo, rastemo, dajemo, stvaramo; i nastavljamo se vraćati.

 

 

DANAŠNJI TEKST

August 19, 2017
19. avgust                                                                   Prva stvar prvo   “Ulažemo napor u rešavanje najočiglednijih problema, a puštamo ostalo. Radimo posao koji nam je pri ruci i, kako nastavljamo, pojavljuju se nove mogućnosti za napredovanje.”   v   Kaže se da je oporavak jednostavan – sve što treba da promenimo je sve. To možda izgleda vrlo zahtevno, naročito kada

samo za danas

samo za danas

Pretraga

Utorak u 18:30

Utorak u 18:30

Svijet:

Svijet:

Pročitajte:

Pročitajte:

Pogledajte:

Pogledajte: