Duhovni, a ne religiozni program

Zivjeti cisto

Duhovni, a ne religiozni program

Category : Živjeti čisto

 

Svatko među nama ima svoj vlastiti duhovni put. Kada istražujemo svoju duhovnost, mi se nalazimo na putu samo-otkrića. Kada živimo duhovno svjesni, pronalazimo sklad sa Bogom kako ga shvaćamo, sa sobom, i sa drugima. Ne postoji jedan jedini recept za duhovnost. Svatko od nas pronalazi svoj vlastiti put u duhovni život, a to nam daje slobodu da donosimo odluke u vezi toga kako živimo. Na isti način mijenja se naš osjećaj odgovornosti.

Ne želimo se pretvarati da duhovnost ne igra centralnu ulogu u NA programu, ili u NA načinu života. Ali unutar toga ima prostora za ljude svih uvjerenja i vjera, kao i za one koji ne pripadaju niti jednoj od njih. Naše pravo na našu vlastitu duhovnost u NA je zajamčeno i bezuvjetno, ali to znači da to isto pravo moramo dozvoliti i drugima. To nije ništa komplicirano, ali izgleda da je jedno od područja oporavka koje volimo zakomplicirati. Bilo koja jedinstvena definicija duhovnih načela bila bi previše ograničavajuća. Naše nas tradicije podsjećaju da NA nije mjesto gdje ćemo podržati neki određeni duhovni put.

Pronalaženje duhovnosti koja nam odgovara možda je jedan od najvažnijih izazova u oporavku, a mi se ipak često bojimo o tome govoriti. Možda brinemo da naša priča nije na mjestu, ili da će drugima biti neugodno ako o tome progovorimo. Kada prenosimo poruku, učimo se naglasiti razliku između našeg vlastitog duhovnog iskustva i NA poruke. Biti otvoren prema iskustvu drugih i istovremeno ne ostaviti dojam da podržavamo neku određenu religiju može biti teško.

Iako možda slijedimo neku vjeru ili put koji koristi specifični jezik koji se odnosi na duhovne koncepte, mi tražimo način kako da to izrazimo a da svima bude razumljivo. Koristimo univerzalniji jezik iz poštovanja prema svim različitim gledanjima u našem udruženju, čak i kada bi u drugom okruženju možda koristili riječi koje su specifične za našu određenu vjeru. Možda nam je teško pronaći način da govorimo o svojoj vlastitoj duhovnosti, a opet ostaviti otvorena vrata svakom onom tko ima drugačiji duhovni put. Mi koristimo mnogo različitih riječi kako bi opisali svoju Višu silu. Najbolje što možemo dijelimo svoje produbljujuće duhovno iskustvo tako da ga svi u prostoriji mogu čuti.

Najvažnije, ovdje pronalazimo ljude kojima vjerujemo i koje poštujemo, i s kojima nam je ugodno nešto podijeliti jedan na jedan. Ne obavlja se čitav posao na sastancima; mi dijelimo i otkrivamo stvari u radu sa svojim sponzorom, u radu na koracima, ili među prijateljima u koje imamo povjerenja. Možda čak ni ne moramo izaći iz prostoija NA da bi otkrili svoju duhovnost, ali ako nas naša duhovna istraživanja i odvedu negdje izvan naših prostorija, ključno je zapamtiti da smo u NA dobrodošli svaki put i nakon naših izleta. Svaki puta dolazimo sa novim razumijevanjem koje možemo podijeliti i novim izazovima kroz koje trebamo proći na svom putu duhovnog razvoja.

Jedna od najljepših stvari u vezi našeg programa je da on radi bez obzira na naša različita uvjerenja. NA treba biti mjesto na kojem se svi osjećamo dobrodošli. Iako smo prilično sigurni da su svi ljudi u prostoriji iste vjere, moramo se pobrinuti da NA poruka ostane jasna. Ne ograničavamo primjenu naših tradicija samo na trenutke kada se pojavi problem koji će one riješiti. Čista poruka pomaže svima nama. “Što više učim podijeliti svoju duhovnost jezikom NA, jasnije vidim vezu između moje vjere i NA.”, objasnio je jedan od naših članova. Kada pronađemo način da svoje nove uvide podijelimo koristeći uobičajeni jezik oporavka, jača naša sposobnost da prenesemo NA poruku. Naše udruženje sazrijeva i razvija se kada svatko “za stol” dođe sa svojim sve boljim shvaćanjem; Kada smo voljni podijeliti svoje iskustvo i slušati druge bez predrasuda, mi rastemo.

Iako je to ključno za naš oporavak, mnogi se među nama opiru razgovoru o duhovnosti zato što se on jako približava razgovoru o religiji. Postoji mnogo razloga za to. Prvo, to je nešto o čemu su nas ranije učili da ne razgovaramo. Znamo da je vjera nešto duboko osobno. Drugi ne znaju kako da o tome govore a da istovremeno ne pokušavaju nametnuti svoju vjeru drugome. I pored svih promjena koje smo trebali napraviti, naša vjera, koja god da je, neće biti ugrožena ovim programom. Možda ćemo je ipak preispitati, kada počnemo aktivnije radili na svojoj duhovnosti nego do sada.

Filozofske rasprave možemo voditi čitave dane, a da nikada ne napravimo pozitivan pomak u svom duhovnom životu. S druge strane, neki od najproduhovljenijih ljudi koje poznajemo vrlo malo govore o duhovnosti. Njihov tihi primjer je puno snažniji od riječi koje se mogu izreći. Principi koje dijelimo u koracima, naše tradicije i koncepti, kao i ostatak naše literature vrlo nam dobro pružaju uvid u uobičajeni jezik kojim se koristimo, i koji svi možemo razumjeti i s njim se povezati.

Uvijek iznova ponavljamo da je naš program duhovan, a ne religiozan, ali to ne znači da on ne funkcionira za ljude koji jesu religiozni. Neki u NA dolaze s temeljima u vjeri koja im jako odgovara. Drugi pronalaze svoj put u organiziranu vjeru što je posljedica izgradnje odnosa sa vlastitom Višom silom kroz korake. Neki pronalaze alternativne duhovne metode, dok je drugima duhovnost kakvu su postigli kroz program sasvim dovoljna. Nema pravih ili krivih odgovora na ovo pitanje; ne postoji duhovni razvoj koji će nas prirodno približiti ili udaljiti od neke vjere. Važno je samo zapamtiti kako mi prihvaćamo da je ovaj program po svojoj prirodi duhovan, da je nešto o čemu ovdje ovisimo velika misterija, i da nešto od svega ne možemo objasniti. Mnogi će reći da i nakon mnogo godina čistoće još uvijek ne znaju kako to zapravo funkcionira; mi samo znamo da funkcionira. Dopuštanje mogućnosti da će tu uvijek biti nečega što nećemo znati, znači da ostavljamo prostora nečemu većemu od nas samih da radi na nama i kroz nas.

Neki su od nas zadržali religiozna uvjerenja s kojima su odrasli, ali u svojoj aktivnoj ovisnosti smo ih itekako kompromitirali radeći stvari suprotne našim uvjerenjima.

Može proteći puno vremena prije nego što spoznamo zašto se osjećamo neugodno kada čujemo jezik koji govori o tim stvarima. Kada tek počnemo slušati ljude kako govore o Višoj sili, možda se osjećamo kao da smo prisiljeni ponovno proći kroz te osjećaje, i sasvim je prirodno da nas to čini nervoznima.

Možda imamo negativna iskustva s religijom, ili iskustvo koje naš odnos s religijom čine neugodnim. To predstavlja iskušenje. Mnogi su među nama iskusili nastojanja od strane vjere koja su nas pokušala spasiti od ovosnosti, i otkrili da vjera sama za sebe nije bila dovoljna da nas oslobodi. Ili možda imamo vrlo dobro organizirani religiozni sustav vjerovanja, i bojimo se da će NA od nas tražiti da od njega odustanemo. Kakvo god bilo naše iskustvo, ključno je za oporavak da nađemo neku vrstu razumijevanja koja odgovara nama samima. Kada smo u procesu pronalaženju onoga što nam odgovara, mišljenja drugih ljudi o tome što bi to trebali biti mogu nas ponekad zbuniti ili ugroziti. Imperativ je dati drugome vremena i prostora da dođe do svog vlastitog sistema vjerovanja.

S druge strane, možemo biti i prebrzi u prekidanju razgovora koji neki trebaju kako bi spojili svoj oporavak sa drugim osobnim uvjerenjima. Jedan naš član je priznao: “Mučio sam se sa svojom vjerom od trenutka kada sam stigao u NA. Još uvijek prakticiram vjeru u kojoj sam odrastao, a postao sam i vrlo aktivan u tome od kada sam se skinuo s droge. Ali kada sam na sastancima dijelio o svojim duhovnim buđenjima, osjećao sam kao da me žele ušutkati. Napustio sam sastanke na neko vrijeme kako bi slijedio svoj vjerski put, ali sada shvaćam da isto tako trebam biti i ovdje – tako da se trudim pronaći način da pomirim razlike između ta dva puta.” Bez ovakvog nastojanja mi riskiramo da se otuđimo od drugih ljudi, ili bar ograničavamo svoje vlastito razumijevanje o vezama između vlastitog duhovnog razvoja i iskustva u oporavku.

Duhovni rast može ponekad biti borba, ali to ne znači da se on odvija loše. Ta borba se često odnosi samo na način kako ćemo pronaći duhovnost koja funkcionira u našem vlastitom slučaju. Naša uvjerenja se razvijaju istovremeno sa buđenjem našeg duha. Kada u stvarnosti osjetimo snagu svojih uvjerenja, ona time postaju značajnija. Za neke od nas to znači pronalaženje stila ili molitve koji odgovaraju našem biću; drugi će pronaći neki drugi način za pronalaženje svjesnog kontakta koji odgovara našim uvjerenjima. Ali ključ duhovnog razvoja (rasta)  je da se on razvija – što znači da se mijenja, i da će promijeniti in nas same. Jedan član je podijelio: “Kada sam bio čist oko 10 godina, shvatio sam da nisam bio iskren u svom odnosu sa Bogom, zato što sam se pretvarao da nisam ljut. Shvatio sam da, ako nisam iskren u tom odnosu, kako će onda bilo koji drugi odnos koji imam imati šanse da uspije?” Svaki puta kada prepoznamo mogućnost za duhovni rast, mi doživljavamo ponovno buđenje nade.

 

1 Comment

Aj Em(opet ja :) )

July 23, 2013 at 10:54 am

“Neki su od nas zadržali religiozna uvjerenja s kojima su odrasli, ali u svojoj aktivnoj ovisnosti smo ih itekako kompromitirali radeći stvari suprotne našim uvjerenjima.”

http://youtu.be/VtHDiVbeAyo

DANAŠNJI TEKST

August 19, 2017
19. avgust                                                                   Prva stvar prvo   “Ulažemo napor u rešavanje najočiglednijih problema, a puštamo ostalo. Radimo posao koji nam je pri ruci i, kako nastavljamo, pojavljuju se nove mogućnosti za napredovanje.”   v   Kaže se da je oporavak jednostavan – sve što treba da promenimo je sve. To možda izgleda vrlo zahtevno, naročito kada

samo za danas

samo za danas

Pretraga

Utorak u 18:30

Utorak u 18:30

Svijet:

Svijet:

Pročitajte:

Pročitajte:

Pogledajte:

Pogledajte: