Ključevi slobode

Zivjeti cisto

Ključevi slobode

Category : Živjeti čisto

Kako ova načela prakticiramo u svemu što radimo, ona ostavljaju trag u našem životu, a mi se, primjenjujući ih, osjećamo sve prirodnije i prirodnije. Na primjer, na početku smo možda morali ulagati svjestan napor da bi bili iskreni; a kako s tom praksom nastavljamo, spoznajemo da nam je sve teže i neugodnije lagati, pa tako primjećujemo da nam je normalno biti iskren. Mi smo u osnovi iskreni ljudi, i sviđa nam se da je tako. Neki u toj činjenici vide prisustvo Više sile. Kada se naši nedostaci uklone, mi možda ne osjećamo da smo ih ostavili za sobom. Možda čak i ne primjetimo promjenu sve dok se ne vratimo starom ponašanju i ustanovimo da nam ono više nikako ne odgovara niti funkcionira. Potreseni zovemo svog sponzora jer smo “to opet učinili”, ili već zato što pomišljamo da ponovno postupimo po toj staroj mani. Uviđamo koliko je vremena prošlo otkako nam je takvo ponašanje uopće palo na pamet. Spoznaja o tome kako proći kroz vlastite impulse a da ne postupimo impulsivno, novi je vid slobode. Vremenom, želja da činimo stvari koje se protive našem sustavu vrijednosti počinje nestajati.

Zatvori koje smo sami sebi sagradili više ne služe svojoj svrsi. Slobodni smo otkriti i istražiti ono u čemu smo dobri. Slobodni smo sudjelovati, stvarati, brinuti o drugima i dijeliti s drugima, iznenaditi se, riskirati, biti ranjivi, i stajati na svoje dvije noge. Otkrivamo u što vjerujemo, i počinjemo se u skladu s tim i vladati. Donosimo odluke koje se temelje na našim vlastitim vrijednostima. Kročimo kroz strah i otvorenih očiju dočekujemo čuda koja nas okružuju. Slobodni smo da budemo ono što jesmo i da živimo onako kako to izaberemo.

Kada osjećamo najdublju zahvalnost, možemo se osvrnuti unazad i vidjeti da naš put do tog trenutka nije bio ni kratak ni pravocrtan. Ono što se u nekom trenutku činilo kao najgora odluka, otvorilo je kasnije vrata za neke od najvećih prilika. Možda neke od svojih odluka jednostavno prerastamo. Ono što je bilo dobro u nekom trenutku oporavka, možda nije dobro u slijedećem, ali nam je možda teško krenuti dalje. Darovi mogu biti umotani u čudna pakovanja, tako da ih ponekad kada ih dobijemo ne prepoznamo. Ništa što se događa nije ni sasvim dobro ni sasvim loše. Nećemo se pretvarati da u oporavku ne radimo greške, ali ponekad nas te iste greške navode na put o kojem ranije nismo bili razmišljali.

Oporavak nije standardizirani proces za koji postoji samo jedan kalup. Taj proces ne prolazimo svi na isti način, niti iz njega svi izlazimo jednaki. Ali postoje neki poznati znakovi na koje nailazimo. Prolazimo faze i stupnjeve, dolazimo do raskršća na kojima skrećemo, nađemo se ispred stepenica kojima se trebamo popeti. Svatko od nas doživljava periode intenzivnog rasta i trenutke kada je promjena suptilnija. Imati novi način života znači da trebamo živjeti na novi način, a tu se možemo zbuniti ili pak izgubiti čak i sa mnogo godina čistoće. Teško je dopustiti drugome da se razvija svojim vlastitim tempom, naročito onda kada nam je zaista stalo do tog nekoga, ali samoprihvaćanje i samopoštovanje posljedica su činjenice da smo i sami prošli kroz taj proces na svoj način.

Vrijeme nije isto što i iskustvo. Samo zato što smo ovdje dugo vremena ne znači da znamo sve što trebamo znati. Nismo apsolvirali jednostavne korake koji će nas održati čistima i slobodnima. Život se nastavlja razotkrivati. Mi krećemo sa različitih pozicija i razvijamo se različitim tempom. Vrijeme predstavlja priliku za rast, ali mi svejedno moramo odgovoriti na izazove i biti otvoreni za učenje. Primjenjujući iskrenost otvorenost uma i voljnost ostajemo zahvalni, ponizni i spremni naučiti. Razlika između poniznosti i poniženja možda je u stupnju prihvaćanja informacije koju dobivamo. Kada slušamo bez predrasuda, svatko nam može prenijeti poruku.

U NA ne govorimo o principima koji nisu potrebni, no mi ih sve možemo učiti u svoje vrijeme i po vlastitom redu. Ne možemo očekivati da ćemo pronaći ono što tražimo radeći neke korake, a druge ne – ili ignorirajući tradicije, ili živeći u sukobu s vlastitim moralom. Duhovna načela nsu ovisna o vremenu niti o okolnostima. Mi učimo promatrajući i iz iskustva. Postoji razlika između razmišljanja o sebi kao o bolesnim ljudima kojima nikada neće biti bolje i spoznaje da se nikada nećemo prestati razvijati i oporavljati. Istraživanje traje čitav život. Mi uvijek počinjemo iznova. Tako nam, vremenom, postaje lakše postupati iz našeg najboljeg interesa, čak i onda kada prema tome imamo otpor. Jedan je naš član podijelio: “Često čujem novopridošle koji govore o tome kako ne mogu zamisliti da će do kraja života dolaziti na sastanke NA. Ja sam se isto tako ograđivao, ali danas svoj život ne mogu zamisliti bez NA.” Učimo se raditi stvari koje trebamo napraviti, kao i one koje želimo napraviti. Ne možemo uvijek reći da želimo raditi na svom programu, ali mi znamo koje nas nagrade očekuju kada preuzmemo odgovornost za svoj oporavak, a koje nas posljedice čekaju ako to ne učinimo.

Teško prihvaćamo nove informacije kada ih ne dobivamo na način kako mi mislimo da bi to trebalo. Bilo da je sama informacija iznenađujuća, ili je pošiljalac netko koga uglavnom ne tražimo za savjet, može nam se dogoditi da odbacimo nove ideje samo zato što nam se ne sviđa paket u kojem su umotane. Jedan član je s nama podijelio: “Dubio bi na glavi u kutu prostorije da mi je moj sponzor rekao kako tako treba, ali kada riječi koje bi mogle spasiti moj život čujem od nekoga do koga mi ustvari nije stalo, lako ih odbacim.” Dostupni su nam novi alati ukoliko sebi dozvolimo da se iznenadimo, i porukom, i njenim pošiljateljem. Ako nas to dovede do toga da preispitamo svoj vrijednosni sustav, tim bolje; možemo vidjeti kako je naš početni otpor bila ustvari zadrška u našoj voljnosti. Isprobavanje novih stvari u oporavku jedan je od načina kako ćemo spriječiti da u njemu zapnemo. Koliko god dugo bili čisti, mi možemo ići na sastanke i “slušati muziku”. “To je kao kad ti pukne u ušima” – netko je podijelio – “Odjednom sam mogao čuti nešto za što ranije nisam znao da mi nedostaje.”

Naše nas tradicije uče da su u NA svi članovi jednako vrijedni. Iz toga proizlazi da je moguće da će novi član spasiti život starom, kao i da se dogodi obratno. Kada se otvorimo za ovu mogućnost, mnoga ograničenja koja smo si postavili nestaju. Mi učimo primjerom. Čak i kada druge učimo što ne valja raditi, mi i dalje prenosimo poruku. Dijeljenje vlastitog iskustva daje našoj poruci smisao i vrijednost. Nadamo se da će slijedeći član napraviti neke stvari bolje nego što smo ih mi radili, odnosno da će učiti iz naših pogrešaka. To ne funkcionira uvijek; mi smo ljudi koji su skloni učiti na teži način. Ali kada član koji je čist dvije godine kaže da ga je iskustvo koje smo mi imali sa deset godina čistoće spriječilo da ponovi istu stvar, mi znamo da nam ide bolje; i nama osobno, i udruženju općenito.

Mudrost je graditi na prethodnom iskusvu kako bi se nosili sa novim događajima. Kada danas razmišljamo o svom životu u odnosu na vrijeme kada smo se drogirali, važno je da se prisjetimo kako “nije važno gdje smo bili, već kamo idemo.” Ali ono gdje smo bili u oporavku temelj je naše mudrosti. Učimo iz svog iskustva i koristimo to iskustvo da bi pomogli drugima. Naša mudrost raste kada učimo sebe gledati iskreno, bez osuda ili brzopletih zaključaka.

*neautorizovani prevod*

 

DANAŠNJI TEKST

August 19, 2017
19. avgust                                                                   Prva stvar prvo   “Ulažemo napor u rešavanje najočiglednijih problema, a puštamo ostalo. Radimo posao koji nam je pri ruci i, kako nastavljamo, pojavljuju se nove mogućnosti za napredovanje.”   v   Kaže se da je oporavak jednostavan – sve što treba da promenimo je sve. To možda izgleda vrlo zahtevno, naročito kada

samo za danas

samo za danas

Pretraga

Utorak u 18:30

Utorak u 18:30

Svijet:

Svijet:

Pročitajte:

Pročitajte:

Pogledajte:

Pogledajte: